Udruge Roma SMŽ

‘Na Kosovu živimo u strahu i izolaciji, a djeca nam znaju samo francuski’

izvor: jutarnji.hr

Obitelj kosovskih Roma prisilno je vraćena iz Francuske na Kosovo. Žive u južnom dijelu podijeljene Mitrovice i kažu: ‘Vratit ćemo se u Francusku, makar i ilegalno’

Osmeročlana obitelj Dibrani, po nacionalnosti Romi s Kosova, prisilno vraćena prije nekoliko dana iz Francuske, na Kosovu živi zaključana u dvosobnom stanu u južnom dijelu podijeljenoga grada Mitrovice koji je nastanjen Albancima.

Način na koji je obitelj Resata Dibranija vraćena na Kosovo postala je jedna od glavnih tema u svim europskim medijima, ali i najvišim političkim krugovima u Francuskoj i šire. Obitelj i dalje tvrdi, a takav stav izražavaju i mnoge nevladine udruge, da je njihovom repatrijacijom na Kosovo Francuska prekršila osnovna ljudska prava jer je policija djevojčicu Leonardu Dibrani, petnaestogodišnjakinju, silom izvukla iz školskog autobusa kako bi je protjerali iz Francuske.

Ulazna vrata stana u kojem je smještena obitelj Dibrani stalno su zaključana. Sedmogodišnji Kristiano Ronaldo Dibrani i petogodišnji Hasan Dibrani polako nam otvaraju vrata, pažljivo motreći tko im je to dolazi u goste. Dan ranije njihove je roditelje u centru Mitrovice napala jedna osoba, koju je kosovska policija kasnije pronašla i pritvorila.

Dok uz svoje dvije kćeri sjedi na kauču, pospanih očiju, glava obitelji Resat Dibrani počinje svoju priču o teškom životu njegove obitelji od povratka na Kosovo.

“Živimo u teškim uvjetima u prostoru od samo dvije sobe i kuhinje koja se nalazi u hodniku. Šestero djece primorano je spavati u jednoj sobi, a cijeli dan smo zatvoreni u stanu jer se bojimo da će nas netko napasti”, kaže nam te napominje da je u Francuskoj u školu išlo petero njegove djece, a sada je njihovo školovanje prekinuto.

“Uz to što se niti jedna domaća institucija nije zanimala za njihovo školovanje, drugi problem je taj što moja djeca ne govore ni albanski niti srpski već znaju samo francuski jezik”, kaže.

Dok uvlači dim, ističe kako su sva njegova djeca rođena izvan Kosova i nisu uopće registrirana na Kosovu, što je, prema njegovim riječima, još jedan od razloga zašto njegova djeca ne mogu pohađati školu u Mitrovici.

“Izgon iz Francuske mojoj djeci predstavlja veliku traumu jer je tamo sasvim drugačiji život, na koji su se oni navikli. Ovdje se nemaju s kime družiti, čak im ni hrana ne odgovara. Neke su nam organizacije kao pomoć donijele samo litru ulja i mlijeka, rižu i neku konzerviranu hranu koju moja djeca ne vole”, kaže Leonardin otac.

Smatra da je Kosovo jako pogriješilo kada je pristalo da im kosovsko veleposlanstvo u Parizu izda putovnice jer oni nisu rođeni na Kosovu, ne znaju jezik i običaje, niti su ikada ranije bili na Kosovu.

Njegova kći Leonarda, zbog koje se Francuska digla na noge, a učenici protestirali zatvarajući čak i prilaz nekim školama, kaže nam da je način na koji su je policajci izvukli iz školskog autobusa bio šokantan ne samo za nju već i za druge učenike.

“Ovdje na Kosovu sada nemam nikakvih prava. Ne mogu pohađati nastavu u školi jer ne znam jezik, a danima smo zatvoreni u stanu jer se bojimo da nas netko ne napadne. Roditelji su nam napadnuti u centru grada”, ispovijeda se Leonarda na francuskom, a njezine riječi na albanski nam prevodi njezin otac. “Želim da se moja obitelj vrati u Francusku, da moje sestre, braća i ja nastavimo ići u istu školu koju smo i pohađali”, kaže. Požalila se da otkad je došla na Kosovo jede samo špagete.

Domaćica Džemila, Leonardina majka, žali nam se kako im je teško živjeti u takvim uvjetima: “Bojim se da će moja djeca ostati bez škole, a o kuhinji u hodniku nemam riječi”. Njezin suprug po tko zna koji put tijekom razgovora objašnjava nam da su razlike između Kosova, gdje su sada, i Francuske, gdje su živjeli od 2009. godine, velike.

“Zato smo mi odlučni da se tamo vratimo, pa makar to bilo i ilegalnim putem”, kaže.

Dibrani ima i poruku za francuskog predsjednika Francoisa Hollandea. “Vjerujem da će francuski predsjednik Hollande promijeniti stav i da će omogućiti da se cijela moja osmeročlana obitelj vrati u Francusku kako bi se petero moje djece nastavilo školovati i voditi normalan i siguran život u svom domu u Francuskoj”.

U međuvremenu kosovska je policija izvijestila da je uhitila osobu koja je dan ranije napala obitelj Dibrani. Glasnogovornik policije za okrug Mitrovice Avni Zahiti to nam je potvrdio i otkrio da je istražni sudac toj osobi odredio pritvor od 48 sati.

Prema pisanju kosovskih medija, kosovsko ministarstvo obrazovanja izrazilo je spremnost pomoći djeci obitelji Dibrani da nastave školovanje na Kosovu, ili na albanskom ili na srpskom jeziku. Također su obećali da će pronaći i instruktore jezika koji bi im trebali pomoći da svladaju jedan od jezika na kojima se na Kosovu odvija nastava.

Ovaj slučaj obitelji Dibrani došao je u delikatnom trenutku za Kosovo, čija vlada pokušava u dijalogu s Europskom unijom ishoditi viznu liberalizaciju kako bi i građani Kosova mogli slobodno, dakle bez viza, putovati u države Europske unije.

Kosovo je trenutačno jedina država iz regije zapadnog Balklana čiji državljani još uvijek trebaju vize za putovanje u države EU. Među uvjetima koje je Unija postavila Kosovu za eventualno ukidanje viza jest i implementacija sporazuma o readmisiji, koje je Kosovo sklopilo s državama EU, među kojima i s Francuskom. Prema tim sporazumima, Kosovo je dužno primiti natrag – i pomoći im u reintegraciji – sve građane s Kosova kojima je u državama EU odbijen zahtjev za azil.

Među takvim neuspješnim azilantima je i velik broj Kosovara romske nacionalnosti, a najveći broj ih je u Njemačkoj.

Obitelj Dibrani nije jedina koja je vraćena prisilno iz jedne države EU na Kosovo. Međutim, zato što je ovaj slučaj izazvao toliku buru u francuskoj javnosti, postao je najpoznatiji slučaj dosad.