Udruge Roma SMŽ

Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj

Bezdržavljanstvo ima izrazito velik negativan utjecaj na život pojedinca. Imati državljanstvo jedno je od temeljnih prava zajamčenih Konvencijom o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961. i Konvencijom o pravnom položaju osoba bezdržavljanstva iz 1954., a koje je Hrvatska ratificirala kao pravno obvezujuće dokumente.

PGP Sisak je 2017. započeo aktivan rad u borbi protiv bezdržavljanstva kao implementacijski partner UNHCR-a.

Boro Topolić i Bedri Hoti jedni su od osoba kojima pružamo pravnu pomoć u cilju ostvarivanja i zaštite njihovih zakonom zajamčenih prava.

Prenosimo članak sa UNHCR.hr

Bedri Hoti zna što znači nemati državljanstvo. Godinama je živio u siromaštvu na margini društva jer mu država u kojoj je proveo većinu svojeg života nije priznavala pravo boravka.

Za razliku od njega, Boro Topolić desetljećima je živio normalnim životom, dok se jednoga dana nije probudio i otkrio da je ostao bez državljanstva.

Skoro 3 000 osoba u Hrvatskoj je bez državljanstva ili u riziku od bezdržavljanstva, a većinu njih čine Romi.

Međutim, ni Bedri ni Boro nisu Romi. Obojica su došli u Hrvatsku iz drugih područja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Obojica su pretrpjela posljedice administrativnih odluka.

UNHCR, UN-ova Agencija za izbjeglice provodi kampanju za okončanje bezdržavljanstva koje zahvaća milijune ljudi u svijetu koijma je onemogućeno ostvarivanje osnovnih ljudskih prava koje građani uzimaju zdravo za gotovo.

Vrlo često ne mogu ići u školu, posjetiti doktora, dobiti posao, otvoriti račun u banci, kupiti stan ili kuću, ali i vjenčati se.

Na četvrtu obljetnicu #IBelong kampanje za okončanje bezdržavljanstva, UNHCR poziva države da što prije poduzmu odlučne mjere  kako bi ispunile ciljeve kampanje.

Imao sam svoj auto i stan u najmu. Bio sam zadovoljan.

„Danas pozivam političare, vlade i zakonodavce diljem svijeta da djeluju već sada i podupru aktivnosti kako bi se bezdržavljanstvo okončalo u svijetu do 2024.g.,“ izjavio je Filippo Grandi, UN-ov Visoki povjerenik za izbjeglice.

Za Bedrija, činjenica da nema dokumente značila je da je na rubu egzistencije. No nakon što mu je Europski sud za ljudska prava pružio podršku u travnju ove godine, Hrvatska je počela rješavati njegov problem. Bedri je dobio putnu ispravu za osobe bez državljanstva koju izdaju države potpisnice Ženevske konvencije, a koja mu omogućava da putuje i ostvari svoja prava.

Organizacija civilnog društva Projekt građanskih prava Sisak koja je provedbeni partner UNHCR-a pružila je podršku Bedriju i Bori u obliku besplatne pravne pomoći i savjetovanja.

Unatoč pozitivnim pomacima u njegovom slučaju, Bedri (56) još uvijek živi u jednoj trošnoj sobi u napuštenoj kući u Novskoj, tek malo više od 100 km od glavnoga grada. Susjedi mu daju hranu i dozvoljavaju mu da se spoji na njihov dovod struje te koristi njihovu kupaonicu. Godinama nije bio u mogućnosti raditi niti je mogao ostvariti pravo na socijalnu naknadu.

„Preživio sam isključivo zahvaljujući dobroti pojedinaca,“ kaže.

Bedri je rođen na Kosovu** kao dijete albanskih izbjeglica. Preselio se u Hrvatsku kad mu je bilo 17 godina.

„Došao sam zbog posla,“ kaže. „Ponuđen mi je posao konobara u Novskoj, a poslije sam radio kao mehaničar. Imao sam svoj auto i stan u najmu. Bio sam zadovoljan.“

„Nisam mogao vjerovati,“ kaže. „Bila je to velika uvreda.“

Bedri je ostao u Novskoj tijekom Domovinskog rata koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Kao kvalificirani civil bio je zadužen za popravljanje vozila Hrvatske vojske. Međutim, njegov zahtjev za dobivanje hrvatskog državljanstva predan tijekom rata bio je odbijen na temelju toga što je državljanin Albanije.

„Nikada u životu nisam bio u Albaniji,“ kaže.

Izdana mu je hrvatska osobna iskaznica za strane državljane.

Život Bore Topolica (63) nesmetano je tekao. Marljivo je radio 40 godina, plaćao je porez i nikada nije imao problema.

Došao je u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine 1975. godine. Radio je kao varioc u brodogradilištima u Rijeci i Splitu, te u tvornici parnih kotlova u Zagrebu. Sada vozi taksi.

Njegova noćna mora počela je u svibnju 2014. godine kada je pokušao kupiti stan u državnom vlasništvu koji unajmljuje u Zagrebu. Za to mu je bilo potrebno hrvatsko državljanstvo, a on je imao dozvolu za stalni boravak u Hrvatskoj i putovnicu Bosne i Hercegovine.

Uvjeren da će dobiti hrvatsko državljanstvo, pokrenuo je postupak otpusta iz državljanstva Bosne i Hercegovine. Međutim, hrvatske vlasti su ga odbile te je ostao bez državljanstva.

Otkrio je da je ostao bez državljanstva kada je otišao podići dokumente prije planiranog puta u Srbiju gdje se nalazila njegova kći koja je uskoro trebala roditi. „Želio sam biti tamo kada se moj unuk rodi,“ kaže.

Kada je predao zahtjev za hrvatsko državljanstvo, dobio je službeno jamstvo o primitku u državljanstvo na temelju otpusta iz bosansko-hercegovačkog državljanstva.

Tražili su ga da dođe u ured i sastane se sa služebnikom sigurnosno-obavještajne agencije. „Pitao me pitanja na koja sam već stotinu puta dao odgovor – zašto sam u Hrvatskoj?“, kaže. „Osim toga, iznio je neke insinuacije o mom bračnom statusu. Mjesec dana kasnije, dobio sam odbijenicu.“

U službenom pismu Ministarstva unutarnjih poslova koje je Boro dobio piše kako  mu je zahtjev za primitkom u državljanstvo odbijen zbog „interesa Republike Hrvatske“.

Bilo je prekasno da Boro vrati državljanstvo Bosne i Hercegovine. U međuvremenu je dobio putnu ispravu za osobe bez državljanstva koja mu omogućava da putuje, iako mora izvaditi vizu da bi posjetio Srbiju.

Budući da je plaćao sve doprinose, dobit će i mirovinu kada prestane raditi iduće godine. „Znam da ima ljudi koji su u goroj situaciji,“ kaže.

„Kakve izglede ima čovjek mojih godina?“

U goroj situaciji nalazi se Bedri Hoti koji gotovo 25 godina nije mogao niti raditi niti primati socijalnu naknadu. Najviše čemu se mogao nadati bio je poneki popravak auta koji bi mu donio malo novca.

Putovanje nije dolazilo u obzir, a nije se mogao niti oženiti.

Sada mu je u skladu s Konvencijom o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. godine priznat status osobe bez državljanstva te je dobio putnu ispravu za osobe bez državljanstva. Za osam godina moći će predati zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.

Postoji svjetlo na kraju tunela. Istodobno, prisutna je spoznaja o izgubljenom vremenu. Ostvarivanje prava na mirovinu bit će teško budući da Bedri nije mogao uplaćivati doprinose, pa će naknada koju dobije u najboljem slučaju biti skromna.

„Imam 56 godina,“ kaže sjetno. „Kakve izglede ima čovjek mojih godina?“

 

** Sve reference na Kosovo treba razmatrati u skladu s Odlukom 1244 (1999) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.